Hitro iskanje

Poiščite ime:
Jaz sem:
Želim spoznati:
 
 
 
 
Za:

Troje ljubavnika - 13.dio (novi zaplet)

Iznenadna grmljavina izvana gotovo je prigušila zvuk kucanja, ali Nikola je u tom trenutku prolazio tik uz vrata i uspio ga je ipak čuti.

Namrštivši se, Nikola je pomislio da je neobično što se netko pojavio u to vrijeme, ali nije bilo dovoljno kasno navečer da bi to ipak bilo zabrinjavajuće, plus bio je prijatelj s nekoliko čudaka koji ne bi bili previše sramežljivo svratiti tako nenajavljeno. Ipak, umjesto da odmah otvori vrata, prvo je pogledao u špijunku, za svaki slučaj.

Šok je pogodio Nikolu čim se slika osobe koja je stajala ispred njegovih vrata utisnula na njegovu mrežnicu. Bio je toliko duboko iznenađen onim što je vidio da je morao trepnuti, povući se na trenutak i zatim ponovno pogledati u špijunku kako bi se uvjerio da stvarno vidi ono što je mislio da vidi.



Da. On to nije umišljao. Stvarno je bila tamo.

Prije nego što su njezini zglobovi prstiju uspjeli ponovno udariti o drvo, Nikola je već naglo otvorio vrata i stajao je pred njom razrogačenih očiju i opuštene čeljusti.

"Tesa! " izlanuo je, a izraz lica mu je postao nečitljiv zbog mješavine emocija koje su prostrujale njime.

"Hej, Nikola.. . " rekla je Tesa, slatkog glasa koji je drhtao od nesigurnosti, dok su joj se usne unatoč tome izvile u instinktivan osmijeh kad ga je pogledala.

Skroz mokra, duge čokoladno smeđe kose s koje je curila kiša, Tesa je grizla donju usnu gestom za koju je Nikola znao da je jasan znak tjeskobe. Njezine oči boje lješnjaka bile su lijepe i blistave životom kao i uvijek, ali natečenost oko njih govorila mu je da je mnogo plakala.

Smjesta se u njemu probudio zaštitnički instinkt, potreba da se uvjeri da je Tesa dobro koja je nadjačala čak i osnovnu znatiželju o njezinoj neočekivanoj pojavi na njegovim vratima. Ipak, jedan dugi trenutak, samo su stajali ondje, zamrznuti u vremenu, gledajući ravno u oči drugoga, nesposobni učiniti bilo što osim shvatiti blizinu drugoga, kao da su bili previše zapanjeni prisutnošću onog drugoga da bi djelovali bilo koji način.

Napokon, Nikoli su riječi došle na usta i, u isto vrijeme, raširio je ruke u nepozvanoj, spontanoj gesti dobrodošlice i utjehe.

"Tes.. . Što se događa? Jesi li dobro? Zašto si.. . "

Njegov glas, dubok i stabilan unatoč očitom iznenađenju što ju vidi, bio je poput ukusne umirujuće glazbe za Tesine uši, poznatost tog zvuka uspjela je obrisati zbunjujuće i bolne zamućenosti njezinih misli.

I taj pokret njegovih ruku, taj impulzivni poziv u zagrljaj.. .

To je bilo sve što je trebalo da trgne Tesu iz nagađanja, sumnje u sebe koje ju je obuzelo dok je hodala do Nikoline kuće pod kišom koja je padala, osjećajući se kao da čini užasnu pogrešku, a ipak znajući da može učiniti ništa drugo, jer to je upravo ono što je trebala učiniti. Sada, u tren oka, dok su njezine oči ostale prikovane za Nikoline i gledala kako se njegove ruke otvaraju za nju i čula njegov glas kako ponovno izgovara njezino ime, Tesa je osjetila kako joj je puklo posljednje suzdržavanje, dopuštajući joj da se potpuno oslobodi.

Prije nego što je shvatila što radi, Tesa se bacila u Nikolin naručje i očajnički ga zagrlila, obuhvativši rukama njegovo vitko tijelo i pritisnuvši svoje lice na njegova prsa.

Smjesta se i Nikolin zagrljaj stegnuo oko nje, a osjećaj unutarnje topline prožeo je Tesu tako duboko i smirio joj živce tako lako da ju je gotovo preplavilo koliko je ispravno, prirodno i dobro osjećati se biti tamo, sigurna u Nikolinu naručju. Nije ni bila svjesna toga, počela je govoriti, izlijevajući svoje srce dok su joj se oči punile suzama olakšanja i nesigurne radosti kad ga je ugledala.

Več erotičnih zgodb?

"Miris lavande

Bio je to običan letnji dan, vreo i tih. Marko, 25-godišnji student iz Beograda, došao je da provede leto na selu kod tetke. Kuća je bila ušuškana među vinogradima, a nekoliko stotina metara dalje živela je Anja – žena o kojoj je selo tiho šaputalo

Markova prica

Marko je ležao vezan, znojav, zatežući ruke protiv košulje kojom ga je Lea vezala. Disao je duboko, oči su mu bile razrogačene — od uzbuđenja, straha, želje. Lea je hodala polako po sobi, bosa, u svilenoj haljini koja joj je klizila niz telo. Nije žurila. Znala je koliko vreme postaje oružje kad ga kontrolišeš. — Znaš... većina muškaraca tvog uzrasta misli da je dovoljno jak, glasan, brz — počela je, sipajući sebi gutljaj vina. — Ali prava snaga je u tome da znaš da čekaš. Da znaš kad si slabiji... i da to voliš. Zastala je ispred njega. U ruci joj je bila njena crna, čipkana tanga. Polako mu je prešla njome preko lica, kao da mu obeležava kožu svojim mirisom. — Njušio si me kao gladan pas. Sad je drži među zubima — rekla je tiho, ali odlučno. Stavila mu je gaćice u usta. Nije se opirao. Učinio je to s uživanjem. Njegov pogled joj je govorio sve — želeo je da bude njen. Da ga nauči. Da ga oblikuje. Zajašila ga je, ali još nije dozvolila telesni kontakt. — Pitanje je... da li znaš da služiš. Da li znaš da zaslužiš. Spustila se uz njegov vrat, zubi su joj blago zagrebali kožu, a zatim je krenula da mu šapuće reči koje nikada neće zaboraviti. — Nećeš svršiti dok ti ne dozvolim. Možda večeras, možda sutra. A možda kad se vratiš u Beograd. Ako budeš dobar. Ako budeš poslušan. Ako me pogledaš onim svojim poniznim očima dok mi ližeš unutrašnju stranu butina... Marko je samo klimnuo glavom, a Lea je znala — imao je potencijal. Bio je sirov, ali pun žara. Želeo je da pripada, da se izgubi u njenoj dominaciji. I ona će mu to dati. Polako. Na njen način. U tom trenutku, pustila mu je ruke. Seo je i gledao je, još uvek bez reči. Ona mu je sela u krilo, uzela lice u ruke i pogledala ga duboko. — Možeš da govoriš sad. Reci: Zahvaljujem, gospodarice. Marko je progutao knedlu, crven od vrućine i srama, ali potpuno predan. — Zahvaljujem, gospodarice. Lea se nasmešila. Nije imala nameru da ga pusti još dugo. ---

Večerom kod milene

Bila je to obična letnja noć kad je Ivan prvi put zakoračio u Milenin stan. Pozvala ga je uz opušteno: Navrati da popijemo nešto, ali njemu srce nije bilo mirno. Milena je bila jedna od onih žena koje mirišu na problem – i zadovoljstvo. Visoka, crna kosa u nemarnom repu, uvek bosa po kući… I to je ono što ga je uvek izluđivalo – njena stopala.

Da bi vam zagotovili boljšo uporabniško izkušnjo, to spletno mesto shranjuje piškotke.

Več informacij