Hitro iskanje

Poiščite ime:
Jaz sem:
Želim spoznati:
 
 
 
 
Za:

"Miris lavande

"Miris lavande"Bio je to običan letnji dan, vreo i tih. Marko, 25-godišnji student iz Beograda, došao je da provede leto na selu kod tetke. Kuća je bila ušuškana među vinogradima, a nekoliko stotina metara dalje živela je Anja – žena o kojoj je selo tiho šaputalo. Anja je imala 43 godine. Bivša balerina, povukla se iz grada i živela mirno, neprimetno, ali njeno držanje, način na koji je govorila, hodala – sve na njoj odavalo je eleganciju i snagu žene koja zna ko je i šta želi.

Prvi put ju je video na bunaru. Bila je obučena u dugačku, lanenu haljinu koja je blago prijanjala uz njeno telo. Njene oči su bile tamne, prodorne, ali tople. Osmehnula mu se, ali na način koji ga je uznemirio – nije to bio osmeh komšinice, već nešto dublje, sigurnije. "Ti si Marko, jel' tako? " – upitala je. "Jesam. Vi ste…? ""Anja. Živim malo dalje. Tvoja tetka mi je rekla da si došao. "Razgovor je tekao glatko, ali osećao je kako joj oči ne izbegavaju njegove ruke, grudi, ramena.

Bio je svestan svog tela pored nje. Kad je krenuo kući, rekao je sam sebi da umišlja. Ali sledećih dana, često bi ga "slučajno" pozvala da joj pomogne – da prenese drva, da pomeri staru komodu, da joj popravi roletnu. Uvek je bila blizu. Uvek je imala miris lavande na koži. I svaki put, njeno prisustvo ga je palilo – ne naglo, već duboko, iznutra. Jednog popodneva, dok je sunce lila preko njene terase, rekla mu je:"Zadrži se danas malo. Pripremila sam vino. "Sedeli su na njenoj terasi, u tišini, vino se sporo točilo.

Imala je svilenu košulju koja je lagano klizila niz rame. Bila je bosa. Prsti njenih nogu su se nečujno igrali po drvenom podu. "Znaš li, " rekla je, "da muškarci tvoje dobi često imaju snagu, ali ne i strpljenje? A žene moje dobi znaju kako da čekaju… i kako da vode. "Nije znao šta da kaže. Nije stigao da kaže. Ustala je, prišla mu tiho i sela mu u krilo, kao da je to najprirodnija stvar. Usne joj su bile tople i meke, ali poljubac nije bio stidljiv. Bio je siguran, istraživački.

Učila ga je kako da ljubi, kako da dodiruje, kako da sluša. Te noći nije bilo žurbe. Vodila ga je kroz dodire, kroz uzdahe, kroz svaki uzdignuti deo kože. Govorila mu je šta voli, a još više – kako da prepozna šta ona želi bez reči. Bio je to ples, isprepletan znojem, dahom i mirisom lavande koji mu je ostao na rukama, bedrima, jeziku. Kada je legao pored nje, nasmejala se i šapnula:"Sad znaš. Pravi dodir nije u snazi… već u nameri. "Leto je tinjalo, dani su prolazili sporo, ali u njegovoj glavi sve je gorelo.

Marko je redovno odlazio kod Anje. Niko nije znao. Bilo je to njihovo vreme – popodneva puna vina, dodira, dugih pogleda i lekcija koje nije mogao da nauči nigde drugde. Anja ga je naučila kako da bude prisutan, kako da dodir traje i posle dodira. Ponekad su samo ćutali, ponekad vodili ljubav bez reči, a ponekad ga je gledala i govorila:"Ti još ne znaš koliko možeš da pružiš. Telo ti zna, ali um još uvek kasni. "Jednog dana, dok je ulazio u kuću, na terasi je sedela devojka. Plava, krupnih očiju, duge noge prebačene preko naslona stolice.

Nije bila slučajna prolaznica. Imala je taj isti miris lavande na vratu. "Ovo je Lena, " rekla je Anja smireno, bez objašnjenja. "Mlada je. Još uči. Kao ti. Želim da je upoznaš. "Lena je ustala, pružila mu ruku, pogledala ga u oči malo duže nego što je pristojno. Njeni prsti su bili tanki, hladni – ali pogled vreo. Učinilo mu se da razume. Ili da je već deo nečega što se odvija van njegovog poimanja. Veče je palo, svetla su prigušena. Anja je pustila staru jazz ploču, a Lena se skinula do tanke svilene haljinice i legla na tepih.

Nije bilo reči. Samo pogledi. "Marko, " rekla je Anja tiho, "večeras nećeš učiti samo od mene. "U tom trenutku, osetio je kako mu srce ubrzava. Nije znao šta ga više uzbuđuje – Lena, njena radoznalost, ili to što je Anja sve posmatrala sa strane, kao dirigent koji zna sve note napamet. Anja je prišla Leni i poljubila je u vrat, polako, zavodeći i nju i njega istovremeno. Njih dve su bile usklađene, njihovi pokreti meki i tačni. Gledao ih je hipnotisano, sve dok Anja nije rekla:"Dođi.

Nećeš samo gledati. "Pridružio im se. Lena se uvijala pod njegovim rukama, dok ju je Anja vodila – pokazujući mu na njenom telu ono što je želela da oseti i ona sama. Njih tri tela su se prepletala u tihu orgiju daha i kože, jezika i prstiju. Nije znao gde počinje jedno, a gde završava drugo. U jednom trenutku, Anja mu je šapnula:"Zadovoljiti jednu ženu je stvar snage. Zadovoljiti dve – to je stvar osećaja. Ali da te dve žele tebe, i jedna drugu… to je dar koji se ne nudi često.

"Noć je trajala dugo. Vreme se slomilo. Bilo je samo njih troje, u sobi punoj uzdaha i lavande. Ujutro, Lena je otišla bez reči. Anja je gledala Marka dok se oblačio. "Sad znaš još više, " rekla je. Ali Marko je osećao i nešto drugo. Kao da se približava rubu koji možda neće moći da kontroliše. Jer, šta ako poželi više? A nije on taj koji vodi igru.. .

Več erotičnih zgodb?

"Miris lavande

Bio je to običan letnji dan, vreo i tih. Marko, 25-godišnji student iz Beograda, došao je da provede leto na selu kod tetke. Kuća je bila ušuškana među vinogradima, a nekoliko stotina metara dalje živela je Anja – žena o kojoj je selo tiho šaputalo

Markova prica

Marko je ležao vezan, znojav, zatežući ruke protiv košulje kojom ga je Lea vezala. Disao je duboko, oči su mu bile razrogačene — od uzbuđenja, straha, želje. Lea je hodala polako po sobi, bosa, u svilenoj haljini koja joj je klizila niz telo. Nije žurila. Znala je koliko vreme postaje oružje kad ga kontrolišeš. — Znaš... većina muškaraca tvog uzrasta misli da je dovoljno jak, glasan, brz — počela je, sipajući sebi gutljaj vina. — Ali prava snaga je u tome da znaš da čekaš. Da znaš kad si slabiji... i da to voliš. Zastala je ispred njega. U ruci joj je bila njena crna, čipkana tanga. Polako mu je prešla njome preko lica, kao da mu obeležava kožu svojim mirisom. — Njušio si me kao gladan pas. Sad je drži među zubima — rekla je tiho, ali odlučno. Stavila mu je gaćice u usta. Nije se opirao. Učinio je to s uživanjem. Njegov pogled joj je govorio sve — želeo je da bude njen. Da ga nauči. Da ga oblikuje. Zajašila ga je, ali još nije dozvolila telesni kontakt. — Pitanje je... da li znaš da služiš. Da li znaš da zaslužiš. Spustila se uz njegov vrat, zubi su joj blago zagrebali kožu, a zatim je krenula da mu šapuće reči koje nikada neće zaboraviti. — Nećeš svršiti dok ti ne dozvolim. Možda večeras, možda sutra. A možda kad se vratiš u Beograd. Ako budeš dobar. Ako budeš poslušan. Ako me pogledaš onim svojim poniznim očima dok mi ližeš unutrašnju stranu butina... Marko je samo klimnuo glavom, a Lea je znala — imao je potencijal. Bio je sirov, ali pun žara. Želeo je da pripada, da se izgubi u njenoj dominaciji. I ona će mu to dati. Polako. Na njen način. U tom trenutku, pustila mu je ruke. Seo je i gledao je, još uvek bez reči. Ona mu je sela u krilo, uzela lice u ruke i pogledala ga duboko. — Možeš da govoriš sad. Reci: Zahvaljujem, gospodarice. Marko je progutao knedlu, crven od vrućine i srama, ali potpuno predan. — Zahvaljujem, gospodarice. Lea se nasmešila. Nije imala nameru da ga pusti još dugo. ---

Večerom kod milene

Bila je to obična letnja noć kad je Ivan prvi put zakoračio u Milenin stan. Pozvala ga je uz opušteno: Navrati da popijemo nešto, ali njemu srce nije bilo mirno. Milena je bila jedna od onih žena koje mirišu na problem – i zadovoljstvo. Visoka, crna kosa u nemarnom repu, uvek bosa po kući… I to je ono što ga je uvek izluđivalo – njena stopala.

Erotski

Tišina sobe bila je ispunjena jedva čujnim šaptajem klime i napetim iščekivanjem. Njegovi prsti klizili su niz njen vrat, lagano, kao da ispituju mapu nepoznatog sveta

Moja perverzna njegovateljica

Iznenada zapišan u Lugu,ali ja sam prvi počeo!;)

PRIČAO MI BRAT KAKO JEBE PUNICU

IZMIŠLJENA PRIČA BY: NAPALJENI UM

Da bi vam zagotovili boljšo uporabniško izkušnjo, to spletno mesto shranjuje piškotke.

Več informacij