Erotske priče

Morska avantura

Ocjena: 3

Letnji dan je tek počinjao kada je Ana prvi put ugledala Nikolu. Stajao je na kraju mola, sa kapicom vaterpoliste u ruci, dok su mu kapljice mora klizile niz preplanula leđa. Sunce je obasjavalo njegovu isklesanu figuru kao da mu i samo priznaje snagu. Bila je to scena iz snova – on, morski bog, i ona, zatečena u kratkoj haljinici, sa knjigom u ruci koju više nije mogla da pročita. Nikola je bio deo reprezentacije koja je trenirala u obližnjem sportskom kampu, a Ana je tu letovala sa drugaricama.

Kada su se pogledi sreli, vreme je na trenutak stalo. On je prišao, samouveren, ali ne i arogantan. — „Izgleda da sam ti poremetio koncentraciju, “ rekao je uz blag smešak. — „Možda si me samo spasao lošeg romana, “ odgovorila je, već osećajući kako joj obrazi gore. Već te večeri sreli su se ponovo, na plažnom baru, pod svetlima fenjera i šumom talasa. Nikola joj je prišao s koktelom i pozvao je da se prošetaju obalom. More je bilo tiho, noć topla, a mesečina obasjavala njihove korake.

I tada se prvi put desilo – poljubac, nežan i spor, ali pun nagoveštaja strasti koja će uskoro planuti. U danima koji su usledili, njihova veza je rasla u intenzitetu. Ljubili su se pod tuševima na plaži, krili se među borovima iznad uvale, a svaka reč, svaki dodir bio je uvod u ono što dolazi. Jedne večeri, dok su sami jedrili u malom čamcu koji je Nikola iznajmio, vetar ih je nosio ka skrovitoj plaži. Tamo, pod zvezdama, svukli su jedno drugo polako, kao da skidaju sve ono što su do tada ćutali.

Njeno telo u njegovim rukama bilo je mekano kao pesak, a njegov dodir bio je snažan i siguran. Ana je uzdahnula dok su ležali na peškiru, njegovo telo na njenom. Ruke su joj bile u njegovoj kosi dok su se spajali, pokreti sinhronizovani s ritmom talasa. Svaka noć sa njim bila je oluja, ali i mirno more, ekstaza i uteha u isto vreme. Dani su prolazili, ali njihova strast nije jenjavala. Vodili su ljubav u vodi, pod mesečinom, u njegovom apartmanu sa otvorenim prozorima kroz koje je dopirao miris mora.

Nije bilo granica, stida ni žurbe – samo čežnja i potpunost. Kada je došao poslednji dan leta, Ana je stajala na istom onom molu gde su se prvi put sreli. Nikola joj je prišao, obgrlio je s leđa i tiho šapnuo:— „Ovo nije kraj. Samo početak. “Prošle su nedelje otkako su se prvi put sreli na plaži, ali ni vreme ni more nisu mogli da izblede njihove strasti. Danima su uživali u svakom trenutku, u svakom poljupcu, u svakom šaptu koji je leteo sa usana. Večeri su postajale sve magičnije, a njihova povezanost sve dublja.

Jedne noći, nakon što su proveli ceo dan na čamcu, veslajući kroz mirne zalive, Nikola ju je ponovo odveo na svoju omiljenu lokaciju. Na visokom stenu iznad mora, gde su se stene probijale kroz zelenilo, a vetar donosio miris soli. Tu je podigao tkaninu sa peškira, spremajući im mali piknik. Dok su sedili na steni, s pogledom na pučinu koja se gubila u tami, Ana je spustila ruku na njegovu i stisnula je, kao da je to čin poverenja, kao da je i ona deo ovog mesta, ovog života koji su gradili zajedno.

— „Nikola, ovde je kao u snu. Nikad nisam pomislila da ću se osećati ovako, “ rekla je tiho, gledajući u daljinu, ali ruke su joj i dalje bile u njegovim. Nikola je okrenuo glavu ka njoj, a srce mu je bilo ispunjeno toplinom. Blizu je pomilovao njen obraz, prstima klizeći niz njene usne. Tvoje oči su sve što mi treba da se osećam živ, “ rekao je, a njegov glas je bio tih, gotovo šapat. Ana mu je uzvratila pogled, a onda je polako, bez reči, pritisnula usne na njegove. Poljubac je bio nežan, ali pun te iste strasti koja je rastao među njima.

On ju je privukao bliže, rukama je obuhvatio njen struk i sve dublje je zaronio u njen poljubac, kao da je to jedina stvar koja mu je važna. Skliznuli su sa stene na travu ispod, ležali zajedno pod plavetnilom neba, opušteni, ali puni želje.