Hitro iskanje

Poiščite ime:
Jaz sem:
Želim spoznati:
 
 
 
 
Za:

Slatka susjeda

Prije tri dana u stan do mojeg uselila se nova susjeda. Niska, plava, mrsava. U stvari, djevojka u kasnim dvadesetima, prosječnog izgleda. Simpatična, ali ne i atraktivna. Na prvi je pogled djelovala vrlo povučeno.

Na prvi pogled. Recimo kad smo se prvi put sreli u liftu. – Dobar dan – rekao sam. – Dobar dan.

U ruci je nosila vrećice sa špecerajem. – Vi ste nova susjeda, na trećem? – Pa da, u stanu sam do vas. I to je bio cijeli naš razgovor, strpan u svega nekoliko rečenica.

Medjutim, jedan sam se dan ponudio da joj pomognem odnijeti neke stvari iz auta. Stalno smo se naime sretali, izgleda da joj se posao završavao baš kad i moj. – Pa moze, rekla je. – Ova mi je tegla teška i nespretno mi ju je nositi. U ruke mi je strpala poveliku teglu s nekakvim čudnim lišćem.

Kako nisam agronom, moj je laički komentar bio da je to nekakva palma. – Banana – rekla je. – Zar uspijevaju kod nas? – Ova sigurno neće – rekla je. – Vec se jednom smrzla, pa ne radja nikakvim plodovima.

– A moze li u sjeme? – rekao sam ja kad mi je otvorila vrata zgrade. – To bi valjalo probati – nasmije se ona. – Ja sam inace Ivan – rekao sam. – Jadranka.

Bojim se da vam ne mogu stisnuti ruku jer ste nekako prezauzeti poslom. – Eh, kako bih volio da su mi ruke pune nekih drugih stvari – pripomenuo sam, s lisičjim osmijehom na licu. – Ha, sve je moguće u današnje vrijeme – primijeti ona svojim tankim glasom i tada sam znao da imam otvoren upliv u njezinu luku. Samo sam trebao izabrati pravilan gaz i zamijetiti slobodan mol.

Kad smo stigli na naš kat, Jadranka mi otključa vrata svog stana. – Samo reci – diskretno sam prešao na ti. – Gdje da stavim teglu? – Može ovdje u dnevnu sobu – viknula je izuvajući se. – A onda dodji oprati se u kupaonicu.

– Ma mogu oprati ruke i kod sebe, nije problem. Spustio sam teglu u jedan kut, blizi sunčevom svjetlu, i promotrio stan. Kopija Van Gogha na zidu, nekakav nadrealistički pejzaž i pointilističko stablo. Sve plakati, ali lijepi i pomno odabrani.

– Nisam mislila na ruke – rekla je i prisla mi. Poljubila me. – Ja ću se tuširati, a ti me možeš gledati. U tom sam trenutku zaboravio na umor, prljave ruke i glad, najviše zato jer me na to natjerao moj medjunožni prijatelj.

Nisam se ni snasao, a Jadranka je vec hopsala gola kroz stan. Traperice, majica, grudnjak, gaćice, čarape, sve je ležalo na podu. Ona se hihotala iz kupaonice, odvrtala tuš, namjestajući ga na najpoželjniju razinu toplo-hladne kombinacije. Kako mi je u tom trenutku trebao jedan dobar, hladni tuš da dodjem k sebi.

Dakako da ga u njenom stanu tog poslijepodneva nisam mogao dobiti, jer na redu je bilo nešto posve drugačije, nesto vruće i razjebavajuće. – Svidja li ti se ovo što vidiš? – pitala me. A kome se ne bi! Jadranka se sapunala, milujući se tako nježno i uzbudjujuće da ni sam ne bih mogao bolje. Dirala se po mekim bradavicama, zaokruzivala malene grudi, prelazila svojim ručicama preko trbuščića koji je svjetlio u polutami kupaonice.

Upalio sam svjetlo da bih je bolje vidio i divio se njenoj igri. Usmjeravala je mlaz tuša na pičkicu i močila svoje lice. Izgledala je kao da je nevina, ali znao sam da su mnogi vec prošli ovu igricu. Sapunala se po guzi, prstici su joj nestajali u nepodšišanom busenju stidnih dlaka ili u šupčiću.

Nisam vise mogao izdržati, skinuo sam se i dopustio kurcu da se protegne u svojoj punoj veličini pred njom. Jadranka se zadovoljno oblizala kad ga je spazila, ali presutno smo se, pogledom, dogovorili da ćemo jos malo, malčice produljiti igricu. Tako sam ja poceo natezati kozicu, a ona se jebala svojim prstima i tusem. Samozadovoljavali smo se jedno pred drugim, ja nastojeći da ne svršim, ona čineći upravo suprotno.

Kupaonica je bila mokra, što od vode, što od naših uznojenih tijela. Jadranka se sapunala, pa je sjela ispod mlaza i raširila noge da bi mi izložila mačkicu. Veliki klitoris i ispupčene usmine prostirali su se preda mnom kao izvor najljepšeg blaga, rudnik koji je trebalo prorovati da bi dao plod. Igrala se sama sobom i gledala me u oči.

– Uživaš li u ovome? – pitala me. – Naravno – rekao sam lagano potezući kožicu. – Apsolutno. To je bilo trenutak dva prije nego sto je svršila, uzimajuci zrak s mnogo pohotnih uzdaha i dvije-tri kratke, nerazumljive riječi.

– Na tebi je red, Ivane – rekla je i ustala, okrenuvsi se prema zidu u tom uskom prostoru. – Udji. Prisao sam joj, zakoracio u tus kabinu i stao ispod tople vode koja me oplahnula. Jadranka je bila naprćena, isčekujući moj kurac u punoj žudnji svojeg napetog tijela.

Njena je pizda vrborila kao ljepota koja je tražila porok. Nabio sam se odostraga u njenu usku picu, kojom su sokovi curili kao da se žele poigrati sa mnom. Iz njenih se pluća prolomio čudan zvuk, kao da se iz daljine začulo glasanje neke čudne ptice, kratki cik. Nasmijao sam se, pomilovao je po grudima i usao u nježan nabadajući ritam.

– Podigni me – rekla je. Uhvatio sam je za bedra i lagano je digao, tako da se mogla nasadjivati na moj ud bez većih problema. Islo nam je lijepo i lagano, divno i čarobno. Gnjezdila se na mom kurcu i nabadala, vrpoljila se.

Ja sam ulazio u nju do jaja, svrdlajući glavićem po njoj kao da rovarim po onom crnom rudniku o kojem sam vam pričao. Bio je to ritam jen-dva, nabod, ubod, izbod, ljepota spoja mog komada mesa i njene udubine. Onda je Jadranka prestala miješati, okrenula se, klekla i strpala mi ga u usta. Predosjećala je da mi nailazi orgazam.

– Hoću da mi svršiš u usta – rekla je i vratila ga natrag u svoja mala, skladna ustašca. Pušila mi je kao profesionalka, ljubimica svakakvih pornića. Zapitao sam se koliko zapravo znam o njoj i koliko je pornića u životu pogledala. No to je bio samo trenutačni osjećaj, jer sam se već u idućem trenutku praznio po njenom licu, s kojeg je spermu zatim spirala voda.

Svaki moj mlaz, koji je zavrsio na njenom licu, otekao je u odvod. Uzivao sam kao nikad do tad. A ni ona nije bila daleko. – Hoćemo u sobu da mi polizes pičkicu? – rekla je nedugo zatim i zatvorila vodu.

– Zašto ne – kazao sam i istresao posljednju kapljicu sperme njoj na grudi. Ona mi oblize glavic i prodrka ga dva-tri puta, onako iz fore, a zatim me povede prema svojoj spavaćoj sobi. Što je dalje bilo, mislim da možete naslutiti i sami.

Več erotičnih zgodb?

"Miris lavande

Bio je to običan letnji dan, vreo i tih. Marko, 25-godišnji student iz Beograda, došao je da provede leto na selu kod tetke. Kuća je bila ušuškana među vinogradima, a nekoliko stotina metara dalje živela je Anja – žena o kojoj je selo tiho šaputalo

Markova prica

Marko je ležao vezan, znojav, zatežući ruke protiv košulje kojom ga je Lea vezala. Disao je duboko, oči su mu bile razrogačene — od uzbuđenja, straha, želje. Lea je hodala polako po sobi, bosa, u svilenoj haljini koja joj je klizila niz telo. Nije žurila. Znala je koliko vreme postaje oružje kad ga kontrolišeš. — Znaš... većina muškaraca tvog uzrasta misli da je dovoljno jak, glasan, brz — počela je, sipajući sebi gutljaj vina. — Ali prava snaga je u tome da znaš da čekaš. Da znaš kad si slabiji... i da to voliš. Zastala je ispred njega. U ruci joj je bila njena crna, čipkana tanga. Polako mu je prešla njome preko lica, kao da mu obeležava kožu svojim mirisom. — Njušio si me kao gladan pas. Sad je drži među zubima — rekla je tiho, ali odlučno. Stavila mu je gaćice u usta. Nije se opirao. Učinio je to s uživanjem. Njegov pogled joj je govorio sve — želeo je da bude njen. Da ga nauči. Da ga oblikuje. Zajašila ga je, ali još nije dozvolila telesni kontakt. — Pitanje je... da li znaš da služiš. Da li znaš da zaslužiš. Spustila se uz njegov vrat, zubi su joj blago zagrebali kožu, a zatim je krenula da mu šapuće reči koje nikada neće zaboraviti. — Nećeš svršiti dok ti ne dozvolim. Možda večeras, možda sutra. A možda kad se vratiš u Beograd. Ako budeš dobar. Ako budeš poslušan. Ako me pogledaš onim svojim poniznim očima dok mi ližeš unutrašnju stranu butina... Marko je samo klimnuo glavom, a Lea je znala — imao je potencijal. Bio je sirov, ali pun žara. Želeo je da pripada, da se izgubi u njenoj dominaciji. I ona će mu to dati. Polako. Na njen način. U tom trenutku, pustila mu je ruke. Seo je i gledao je, još uvek bez reči. Ona mu je sela u krilo, uzela lice u ruke i pogledala ga duboko. — Možeš da govoriš sad. Reci: Zahvaljujem, gospodarice. Marko je progutao knedlu, crven od vrućine i srama, ali potpuno predan. — Zahvaljujem, gospodarice. Lea se nasmešila. Nije imala nameru da ga pusti još dugo. ---

Večerom kod milene

Bila je to obična letnja noć kad je Ivan prvi put zakoračio u Milenin stan. Pozvala ga je uz opušteno: Navrati da popijemo nešto, ali njemu srce nije bilo mirno. Milena je bila jedna od onih žena koje mirišu na problem – i zadovoljstvo. Visoka, crna kosa u nemarnom repu, uvek bosa po kući… I to je ono što ga je uvek izluđivalo – njena stopala.

Da bi vam zagotovili boljšo uporabniško izkušnjo, to spletno mesto shranjuje piškotke.

Več informacij